Došao je red i na ovu prilično kompleksnu temu!
Ne pišem ovaj post da bih sudila drugim mamama, niti pametovala, već da podelim svoje iskustvo koje možda nekome pomogne. Ja nisam dojeno dete i ne zameram to svojoj majci, ali sam čim sam zatrudnela ODLUČILA da ĆU dojiti svoju bebu. U principu, to i jeste najbitnije. Da zacrtate sebi u glavi da nešto HOĆETE, MOŽETE i MORATE. Čim sam štreberski savladala psihofizičku pripremu za porođaj, počela sam da se spremam za ono što smatram najbitnijim, a to je svakako dojenje. Čitala sam sve što sam mogla da nađem- što na stranim sajtovima i forumima, što na domaćim. Pomogla je i knjiga "Šta da očekujete dok čekate bebu" kao i njen nastavak "Šta da očekujete u prvoj godini". Ali, ono što je bilo ključno i najbitnije je što sam na fejsbuku pronašla stranicu Moja podrška dojenju- Tereza Kiš Miljković. Pa da krenemo ispočetka...





